Seljaci su nezadoovljni, seljaci su na rubu egzistencije. To je totalna laž koja se stalno pokušava progurati kroz medije. Samo molim bilo koga tko živi na selu, neka malo pogleda vozni park poljoprivrednika, ali pravih poljoprivrednika, a ne honoraraca, pa će se uvjeriti u pravo teško stanje hrvatskog poljoprivrednika. No, neću sada o tome. Ja ću o njihovim prosvjedima.
Demokratsko pravo svakog pojedinca je da prosvjeduje i da iskazuje svoje nezadovoljstvo dok god ne ugrožava slobodu i demokratski zagarantirana prava drugih. Kažu seljaci da je njihovo demokratsko pravo blokirati granične prijelaze. Ma nemoj? Da ja dođem svojim automobilom i blokiram granični prijelaz ili prmoetnicu, završio bih na sudu i ostao bez vozačke dozvole. Isto želim da se postupa sa seljacima koji tako postupaju.
Ako oni blokiraju prometnice, ljudi će kasniti na posao, oni koji imaju svoje tvrtke ostvarivati će gubitke, a da ne komentiram da bi netko možda mogao dobiti i otkaz zbog nedolaska na posao.
Ako blokiraju granične prijelaze, promet robe stoji, pa i ono što izvozimo, nećemo moći izvesti, a strane kompanije nemaju tolerancije za kašnjenja u isporuci roba, tako da bi se i na tom planu mogli ostvariti.
U krajnju ruku, svatko tko registrira automobil plaća naknadu za ceste, tj. za prometovanje njima. Odakle onda seljacima pravo da onemogućuju ostatku pučanstva da koriste ono što su platili. Napose, seljaci koriste i plavi dizel baš iz razloga što ne koriste svoje traktore za prometovanje već za rad u polju što još dodatno baca nebulozu na blokiranje prometnica.
I, stoga se slažem sa Čobankovićem koji je oštro rekao da blokada prometnica i graničnih prijelaza ne smije biti.
U izjavi za medije potpredsjednik Vlade Damir Polančec obavijestio je da će se krajem sutrašnjeg dana s Inom usuglasiti model određivanja cijena naftnih derivata. Krajem tjedna vlada je primila novi prijedlog cijena naftnih derivata od Ine, rekao je Polančec. „Cjelovito smo analizirali Inin prijedlog koji sadrži mogućnost da ubuduće gorivo ima različite cijene na različitim lokacijama u Hrvatskoj, ujutro ćemo imat konzultativne sastanke, a zatim slijede pregovori s Inom", izjavio je.
Onih koji se bave poljoprivredom ima puno u Hrvatskoj, no pravih poljoprivrednika ima malo. Činjenica je da je i poljoprivreda biznis i da se tako mora i shvatiti, no dok to i naši poljoprivrednici ne shvate, napretka u poljoprivredi neće biti. Tako se suočavamo sa prosvjedima seljaka, blokiranjem prometnica, prolijevanjem mlijeka itd. No, moram i ovdje napomenuti jednu stvar. Ne može se svatko baviti poljoprivredom. Krilatica u bivšoj Jugoslaviji, pa i danas u Hrvatskoj je bila: "Sine, ne ide ti škola, biti ćeš poljoprivrednik!", ili, citirati ću jednoga profesora sa PFOS-a, "Ne možeš postati frizer, a da nemaš završenu frizersku školu, a sa frizerskom školom postaneš poljoprivrednik kao od šale." Što sam htio reći? Htio sam reći da se kod nas poljoprivreda preolako shvaća. Shvaća se kao oblik brze zarade, a ona to nikad nije bila. Može biti oblik velike zarade, ali samo ispravnim pristupom i velikom količinom. Neminovno je da će mali poljoprivrednici, odnosno, koji imaju male polj. površine (ratarstvo) i mali stočni fond, propasti. Isto se dogodilo i u drugim tranzicijskim zemljama, tako se to počinje i događati kod nas. Nitko sa 4,5,10 hektara (ratarstvo) ili 5-6 krava, 10 svinja itd. ne može ostvarivati nekakvu zaradu i kad-tad, taj poljoprivrednik će propasti. Naime, podsjetiti ću što se dogodilo kada se ujedinila Njemačka, odnosno kada se pripojila Istočna Njemačka gdje je vladao socijalistički režim. U svakome selu postojalo je po prosjeku od 15- 30 poljoprivrednika, od kojih je samo njih troje ili četvoro imalo veće poljoprivredne površine. Danas, po prosjeku postoje 4-5 poljoprivrednika, a ostali manji poljoprivrednici su većinom zaposlenici kod njih. I to je to, jednostavna računica: ako si mali, ne možeš konkurirati na tržištu.
A vratimo se sada našim poljoprivrednicima koji uvijek ostvaruju gubitke. Kako netko tko svake godine stvara gubitke si može priuštiti da se tom istom djelatnošću bavi iz godine u godinu? Naravno da ne može i zato priča o gubicima pada u vodu. Danas naši ratari traže da država odredi cijenu pšenice, a sjetimo se, samo prije dvije godine su isti ti poljoprivrednici prosvjedovali i tražili izmjene u pravilnicima te tražili da država ne određuje cijenu pšenicu, već da tržište određuje cijenu, odnosno otkupljivači. Idemo dalje. Njihov stav je da im poticaji ne pokrivaju troškove proizvodnje. Pa gospodo, poticaji tome ni ne služe, jer vi niste uposlenici države, poticaji služe u svrhu poticanja razvoja poljoprivrede, a ne tome da vi pokupite sav zarađeni novac i ne ulažete ga u svoju proizvodnju nego očekujete da to sve odrade poticaji. Svaki poljoprivrednik dobije povrat sredstava od 40% od države pri kupovini mehanizacije. Pri kupovini polj. površina, od države se dobije povrat sredstava od 50%. I onda se još bune i prosvjeduju. Ako netko otvori svoju tvrtku ili obrt i počne ostvarivati gubitke, hoće li mu država sanirati te gubitke? Naravno da neće. A naš će poljoprivrednik podići kredit za podizanje staje, sagraditi staju i shvatiti da mu neće ostati novaca da kupi i krave. I onda će otići prosvjedovati i tražiti od Vlade RH da mu vraća kredit. I dolazimo do zaključka da svačiju nesposobnost i nerazmišljanje treba pokrivati država. To je idiotarija i smatram da se seljacima ne treba toliko podilaziti. Poticaji kao poticaji se trebaju ukinuti i uvesti samo subvencije, jer ionako se novac od poticaja ne utroši namjenski već za kupovinu automobila, nadogradnju kuće itd.
A prosvjedi? Svatko ima pravo prosvjedovati i iznijeti svoje mišljenje, samo zna se na koji način i gdje. Nikako im se ne smije dozvoliti da blokiraju prometnice i granične prijelaze. To je svjesno kršenje zakona, ometanje poslovanja i stvaranje gubitaka ostalim tvrtkama i treba se kazniti. Umorim se od samog pisanja o toj temi, jer me stav većine naših ljudi frustrira i kojima je za vlastitu sposobnost i nerazmišljanje uvije kriv netko drugi. Treba se naći netko tko će lupiti šakom od stol i reći našim poljoprivrednicima: "Dosta!" i odrediti tko se sve može baviti poljoprivredom jer ovakav način funkcioniranja ne može opstati i neće.